pametni ili neSvako ko se ikada smatrao pravim studentom pred sobom je imao prepreku u vidu teškog ispita i jedini izlaz iz situacije u vidu učenja u posljednjem trenutku. Savjet koji će vam dati profesori, asistenti i svi oni koji su fakultetske dane ostavili iza sebe bio bi: napravite plan učenja. Dobar je to savjet, ali da li ga se možemo uvijek pridržavati ili se više oslanjamo na učenje npr. dan pred ispit?

Na tu temu sprovedene su brojne ankete i rezultati su isti, čak 99% studenata priznaje da intenzivnije uči pred ispit. Ali ista ta istraživanja došla su do zaključka koji možemo sumirati u tri riječi: takvo učenje ne pomaže!

Kako piše BBC, na osnovu istraživanja koje je sprovedeno na temu pamćenja došli su do zaključka da je učenje u dužem intervalu sa pauzama znatno efektivnije od učenja u posljednjem trenutknu, iako je i čak 72% ispitanika mislilo je da je ovo drugo ipak korisnije.

Šta se to zapravo dešava u našem mozgu?

Istraživanja su pokazala da većina nas ima naviku da se oslanja na prepoznavanje informacija koje ocjenjujemo kao poznate ili nepoznate kada odlučujemo da li ćemo nešto učiti i koliko nam je vremena za to potrebno. Odnosno, ukoliko se oslonimo na spomenuti sistem prepoznavanja i prepoznamo određene detalje kao poznate možemo loše procijeniti napor i utrošak vremena koji su nam potrebni za usvajanje tog materijala. Problem leži u tome što ukoliko nam je nešto poznato ne mora značiti da to i znamo, odnosno da ćemo se toga sjetiti kada nam bude potrebno.

Nakon osam sati gledanja u skripte, lako možemo pomisliti kako smo sve to zapamtili. Sada kada pogledate te informacije, svaka stranica, svaka definicija vama je poznata. Sam proces “bubanja” omogućio je vašem mozgu da svaku informaciju registruje i označi kao poznatu, kao nešto što je već poznato i viđeno. Ali mogućnost da nešto prepoznate nije isto što i mogućnost da se svega toga i sjetite.

Različiti dijelovi mozga zaduženi su za različite oblike memorije. Lakoća s kojom informacije prolaze kroz senzorne oblasti našeg mozga, kao što je vizualni korteks ako gledate u bilješke na primjer, u velikoj mjeri utiče na prepoznavanje informacija. Prisjećanje je podržano od strane mreže različitih oblasti našeg mozga, uključujući frontalni korteks i temporalni režanj, koji koordinišu kako bi ponovo stvorili sjećanje na osnovu tragova. To što vaš vizuelni korteks s lakoćom obrađuje bilješke nakon pet sati konstantnog gledanja u njih, ne znači da će ostatak vašeg mozga biti u mogućnosti da ih pronađe u pamćenju kada vam te informacije budu bile potrebne na ispitu.

Isto tako još jedna zabluda odnosi se na shvatanje da naše aktivno razmišljanje o tome šta moramo naučiti pomaže nam da to lakše i naučimo. Reorganizacija informacija je znatno važnija kada je reč o zadržavanju informacija u našem pamćenju. Drugim riječima, ukoliko želite da naučite i zapamtite određeni sadržaj potrebno je da ga prepišete i struktuirate smisleno u obliku u kojem želite da ga zapamtite kako bi imao više smisla.

Zaključak je da moramo biti opominjani na koristi učenja tokom dužeg vremenskog perioda sa pauzama budući da se taj način učenja kosi sa našim instinktom da se oslonimo na komfornost osjećaja da nam je nešto poznato kada odlučujemo kako ćemo učiti. Stoga znajte, “bubanje” tik pred ispit ne pomaže.

Izvor: studomat.ba